"Pomisao da će moja deca jednog dana otići je najteža na svetu"

Većina zaposlenih majki prosto ne mogu da dočekaju da se njihova deca odsele, ali to očigledno nije slučaj sa Amandom Liliu, domaćica iz Velike Britanije. Ovo je njena priča.

Petak, 30.01.2015.

12:17

Izvor: B92

Default images

Podeli:

“Ja sam majka, kao i svaka druga. I tačno je da uživam u miru i tišini kada ostanem sama. Međutim, pre nekoliko nedelja, javila se u meni jedna emocija zbog koje nisam mogla da zadržim suze.

Bilo je suviše tiho, bila sam sama, i odjednom sam u trenu videla svoju budućnost. Obuzelo me je užasno osećanje samoće, koje je produbila pomisao na mnoge divne momente koje sam provela sa svojom decom.

Osetila sam se u trenutku nekako istrošeno i odbačeno, kao stvar prošlosti, sada servis za pranje odeće, pripremanje obroka i izvor prihoda.

Imam sve vreme ovog sveta, ali je činjenica da ga – ne želim. Dala bih sve da se vratim u vreme pre nego što su moja deca postala tinejdžeri, kada ni do kupatila nisam mogla da odem, a da mi se usput neko ne pridruži. Koliko god bilo naporno, znala sam tačno šta je moja uloga i uživala sam u njenom izvođenju.

Sada, sa 53, prosto ne znam više šta da činim sa sobom. Sve poslovne ambicije stavila sam na čekanje kada sam rodila najstarijeg sina, tada mi je bilo 29. Od tada su deca moj najveći prioritet.

Ali, Džordan više ne živi sa nama, već sa svojom devojkom, a moja osamnaestogodišnja ćerka dolazi kući samo za vikend jer je upisala studije na univerzitetu u Mančesteru prošlog oktobra.

Moj suprug radi po ceo dan, a moje ćerke po ceo dan provode u svojoj sobi, izuzimajući me iz svojih dnevnih aktivnosti. Ali, ne krivim ih zbog toga – znam da jedna sredovečna žena jednostavno ne može da bude sa njima na istoj talasnoj dužini.

I društvene odnose sam vremenom zanemarila, tako da sada pokušavam prazninu da popunim kompulsivnim prejedanjem. Vrlo dobro znam da je sasvim normalna stvar da moja deca odrastu i osamostale se, ali mi vrlo teško pada da to prihvatim - uvek se sećam nekadašnjih radosnih trenutaka sa velikom nostalgijom.

Svoje roditelje napustila sam i sama nešto pre dvadesete, udaljivši se od njih. Ali, ponovo smo se zbližili kad sam postala majka. Nadam se da neću morati da čekam da postanem baka dok ponovo uspostavimo istu onu bliskost ali, ako ništa drugo i dalje verujem da će tako biti jer sam i dalje uz njih i pružam im maksimalnu podršku”.

Foto: Global Panorama/Flickr.com

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare